Majčina dušica je jedna od biljaka koje nam priroda stavlja na raspolaganje da ublažimo probleme gornjih dišnih puteva te u slučajevima kašlja, pertusisa, akutnog i kroničnog bronhitisa, za sezonske bolesti općenito, djelujući antiseptički, balzamički i iskašljavanje.
Majčina dušica: opis biljke
Timijan ( Thymus vulgaris ) je jedno od onih aromatičnog bilja čija se povijest gubi u najstarije vrijeme. Njegovo ime, grčkog podrijetla, potječe od glagola thyo, što znači žrtvovanje .
U drevnom svijetu, zapravo, timijan je često bio spaljen u ritualima prinošenja bogova zbog njegovog karakterističnog i prodornog mirisa.
Zapravo, miris ove biljke je zaista nepogrešiv, a postaje još intenzivniji kada timijan raste na suhim i suncem pogođenim tlima, a lišće, zbog vrućine, postaje malo i oštro, slično iglama.
Timijanov med: svojstva i upotreba u kuhinji
Timijan u povijesti i sadašnjosti
Grci i Latini ubrzo su shvatili da je jedna od osobitosti timijana očuvanje mesa, zbog svojih antiseptičkih i dezinfekcijskih svojstava.
Germicidna svojstva ove biljke također su iskorištavana u kasnijim vremenima, sve do prošlog stoljeća. Sredinom devetnaestog stoljeća francuski kemičar Lallemond uspio je iz majčine dušice izvući eterično ulje, koje je nazvao timolom, glavnim agensom ljekovitih svojstava biljke. Nakon toga timol je postao visoko tražen i korišten u osnovi kao antibiotik.
Timijan se i danas koristi u pripremi industrijskih lijekova iu obiteljskoj farmakopeji. Timol je zapravo, kako je rečeno, snažan i iskusan antiseptik, snažan antibiotik i djelotvoran antifungal. Timol je jedan od glavnih uzroka antispazmodičnih, protuupalnih i antitusičnih učinaka ove biljke.
